Jednom kada počnem raditi promijenit će mi se cijeli život.
Sada bih već morao/la znati što želim raditi.
Trebam imati jednu jasnu ideju što ću raditi.
Trebam pronaći svoju strast.
Ako prikupim sve informacije, detaljno ih analiziram i napravim plan koji ću slijediti – sve će biti u redu.
Pronalazak posla je važan korak, o tome mi ovisi cijela budućnost.
Da bih se zaposlio/la u [ime bilo kojeg poslodavca] trebam imati sreće / biti najbolja/i u generaciji / imati već 5 godina radnog iskustva / imati napredne vještine programiranja u [bilo koji programski jezik]…
Zaključio si da je vrijeme za pronalazak posla i krećeš, uskoro ćeš krenuti, samo što nisi. Dani prolaze, a jedini korak koji si poduzeo je skrolanje po ponudi poslova. Bez brige – nisi jedini. U razgovorima sa studentima koji mi dolaze na savjetovanje često radimo na rješavanju upravo ovakvih situacija.
Odluka je tu, ali ponašanje je ne prati
Kada krenemo razgovarati o tome što rade kada ne rade ono što bi ih dovelo do ostvarivanja ciljeva, često čujem neke od rečenica s početka teksta. I to je sasvim u redu. Kada se upuštamo u nešto novo, prirodno je osjećati se nesigurno. Pitanje je što ćemo napraviti s tim sumnjama. Možemo ih pustiti da nam se kotrljaju mislima i sprječavaju nas da postignemo što smo željeli ili ih možemo osvijestiti i suočiti se s njima.
Ova druga opcija zvuči bolje, zar ne? 🙂
Kako posumnjati u svoje sumnje, umjesto u sebe
Samim time što čitaš ovaj post već si na pravom tragu.
Prvi korak: Zapiši svoj cilj
Napiši što želiš ostvariti. U redu je ako on za sada djeluje nedostižno, mnoge stvari koje danas koristimo prvo su bile ciljevi.
Drugi korak: Zapiši svoje sumnje
Važno je osvijestiti sumnje koje imamo i najlakše je s njima raditi ako ih zapišeš. Može biti samo jedna, a može ih biti i više – papir trpi sve.
Treći korak: Osvijesti svoj osjećaje
Ponovno pročitaj misli s papira i razmisli kako se osjećaš dok ih čitaš. Za svaku od njih pitaj se kako se osjećaš na intuitivnoj ili emotivnoj razini. Je li to možda osjećaj straha? Bespomoćnosti? Bojiš li se neuspjeha ili imaš osjećaj da je izazov pred tobom prevelik?
Četvrti korak: Sumnjaj u svoje sumnje
Sada dolazi zabavan dio! Često svoje sumnje doživljavamo kao apsolutnu istinu, a ne kao pretpostavke koje bismo trebali provjeriti i potvrditi ili opovrgnuti. Pristupi ovom problemu inženjerski. Kada problem (svoje sumnje) staviš na papir i time ih ograničiš, vrijeme je da prikupiš sve podatke o problemu. Bit će lako naći one koje će potvrditi tvoje sumnje, no to za sada ostavi po strani. Pronađi čim više podatka koji ne idu u prilog tvojim sumnjama.
Na primjer, ako misliš da trebaš imati jednu jasnu ideju što želiš raditi možeš pričati s drugima iz tvoje okoline koje smatraš uspješnima. Jesu li oni znali što točno žele raditi dok su bili na studiju? Kako je izgledao njihov proces traženja posla? Kako znaju da je ono što sada rade ono što zapravo žele raditi? Znaju li to uopće? Možeš čitati biografije poznatih i vidjeti kako je tekao njihov karijerni put, kako su oni pronašli ono u čemu su dobri i što ih veseli. Vjerojatno ćeš s vremenom uočiti da većina njih nije imala jedan jasan put nego generalni smjer. I taj smjer ih je vodio prema naprijed dok nisu našli ono što im odgovara.
I to nas vodi do zadnjeg koraka.
Peti korak: Definiraj novu istinu
Sada kada znaš da tvoje inicijalne ideje nisu u potpunosti istinite, vrijeme je da odabereš misli koje će vrijediti za tebe.
Za primjer iz prošlog koraka to bi mogla biti misao poput „Ne moram imati jednu jasnu ideju, trebam imati više opcija koje mogu isprobati i tako naći onu koja mi odgovara.“
Odaberi one misli koje će ti pomoći da se osjećaš sigurno i da imaš samopouzdanja, one koje će te hrabriti da nastaviš i kada malo zapneš.
Ako zatrebaš pomoć, znaš kome se javiti
Ovi koraci zvuče jednostavno, no možda ti neće ići lako iz prve, a možda niti iz druge. Ako zapneš, uvijek se možeš javiti za savjetovanje – tu smo da ti pomognemo! 😊
