Naziv pozicije: Software Engineer
Naziv poslodavca: audEERING GmbH
Godina diplomiranja: 2017.
Mentor: prof. dr. sc. Jadranko Matuško
Profil/smjer studija: Automatika
Pozdrav! Moje ime je Milenko Šaponja i završio sam FER prije 5 godina. Radim kao software inženjer za jedan njemački spin-off s tehničkog fakulteta u Minhenu i iako ono čime se trenutno bavim nema puno veze sa smjerom koji sam studirao, uvijek bih ponovno upisao automatiku na FER-u. Slobodno vrijeme provodim s djecom, planinarim, trčim, vozim bicikl te i dalje igram mali nogomet na Martinovki.
Čime se sada baviš?
U firmi se bavimo inteligentnim audio rješenjima, poput prepoznavanja emocija iz glasa u čemu smo i jedni od pionira. Naša tehnologija nalazi se, primjerice, u najnovijim Jabra slušalicama. Ako nazovete neki call centar, moguće je da će naši algoritmi analizirati vaš razgovor, a u godinama pred nama, nalazit će se i u automobilima. Prošao sam različite uloge u R&D-u – od data inženjera, machine learning inženjera, dok sam sada fokusiran na implementaciju tih rješenja u konačni proizvod.
Što ti se najviše sviđa na trenutnom radnom mjestu?
Kada sam došao u firmu bilo nas je niti deset dok nas je sada sedamdesetak. Sudjelovati u tom procesu i gledati iz prve ruke kako rastemo, nižemo uspjehe, ali i radimo pogreške je iskustvo koje se ne može nigdje pročitati. Bilo je tu stvarno svačega, nema što nisam radio tijekom godina, ali sada stvarno uživam u onome što i kako radim. Najviše što mi trenutno odgovara je fleksibilnost rada. Radim remote što npr. ima prednost da možete cijelo ljeto biti na moru.
Kako je izgledao selekcijski postupak za ovo radno mjesto?
Pred završetak studija i dalje nisam bio siguran što točno želim raditi u životu. Stoga sam se prijavio na praksu preko Fondacije Zorana Đinđića za zemlje zapadnog Balkana. Jednom kad prođete njihovu internu selekciju, oni vas dalje preporuče njemačkim firmama s kojima surađuju te zapravo firme biraju vas na temelju vaših životopisa, a ne vi direktno njih. Isprva sam bio razočaran što nisam dobio poziv iz neke renomirane firme, ali budući da u tom trenutku nisam imao boljih planova, nakon doslovce jednog intervju s njima sam si rekao: „hajde da idemo vidjeti što ima u toj Njemačkoj, nemam što izgubiti”. Tako je i bilo. Već nakon mjesec dana sam dobio ponudu za stalni posao i evo još uvijek radim u toj firmi.
Jesu li neka prethodna radna iskustva igrala ulogu u tvojoj odluci da se odabereš posao koji trenutno radiš? Ako da, koja?
Oduvijek me je jako puno toga zanimalo, ali niti na zadnjoj godini studija, još nisam bio siguran što točno želim raditi nakon faksa. Stoga sam zadnjih godina puno više istraživao mogućnosti, detaljno obilazio Job Fair, razgovarao sa zaposlenicima firmi, sudjelovao na Career Speed Datingu, odlazio na predavanja i radionice organizirane u sklopu Centra karijera te se i okusio u raznim natjecanjima organiziranima na faksu, poput LUMEN Engineeringa. Sve u cilju da otkrijem odgovor na to pitanje. Mislim da mi je to jako pomoglo dobiti bolju sliku te smatram da su to odlične prilike za studente. Također smatram da su prakse najbolja prilika za upoznavanje firmi i odgovora na pitanje želite li u toj firmi i raditi.
Kako je bilo raditi na vlastitom proizvodu u startupu Guitar Friend? Jesi li neka znanja i vještine koje i danas koristiš stekao kroz to iskustvo?
Neprocjenjivo! Još se uvijek dobro sjećam da sam na intervju za svoj trenutni posao, pričao najviše upravo o GuitarFriendu. U SPOCK-u sam zaista jako puno naučio, ponajviše iz netehničkih disciplina, onoga što ne učite na faksu. Iskustvo pitchanja na Idea Knockautu, razgovori s mentorima, ljudima koji su osnovali vlastite tvrtke je nešto što vam nitko ne može oduzeti. Iako je moj posao uvijek bio vezan uz R&D, redovito sam bio na razgovorima s potencijalnim partnerima, klijentima, investitorima, sudjelovao na različitim predstavljanjima i ostalim ne toliko tehničkim eventima. Bilo koje znanje ili vještina koju steknete vam uvijek može dobro doći i s njom se uvijek možete istaknuti u odnosu na druge.
Što je najkorisnije što si naučio tijekom svoje karijere te želiš podijeliti sa studenticama i studentima koji su na početku svoje karijere?
Ne! To je odgovor na vaše pitanje hoće li vam ikada u životu trebati računanje dvostrukih integrala ili vađenje n-tog korijena na papiru. To i većinu stvari koje sada učite vam neće trebati. Ali rješavanjem svih tih „nebuloznih“ zadataka naučit ćete ono najbitnije, a to je inženjersko razmišljanje i pristup problemima, neovisno o kojem se problemu radi. Nije vam bitno niti koje sve programske jezike znate. Ako znate logiku programiranja, naučit ćete i novi jezik ili framework koji vam je u tom trenutku potreban. Ocjene nisu najbitnije, puno je bitnije ono što naučite. Iako vam se to sada možda tako i ne čini, to je zapravo tako. Ako ćete iskreno, mene nitko nikada nije ni pitao za diplomu.
Također, nemojte se bojati „izgubiti” godinu na faksu. Ja sam produljio zadnju godinu diplomskog studija i u toj godini najviše naučio. Naravno, nisam visio oko faksa, nego radio na raznim projektima na faksu i upisivao predmete koji su me zanimali, a koje uz redovan program nisam stizao. I za kraj, nemojte se brinuti niti ako niste sigurni što zaista želite raditi. Jedini način za to otkriti je da probate.
