Naziv pozicije: Senior Software Engineer
Naziv poslodavca: Photomath
Godina diplomiranja: 2017.
Mentori: izv. prof. dr. sc. Zoran Kalafatić i prof. dr. sc. Sven Lončarić
Profil/smjer studija: Računarska znanost
Bok svima, moje ime je Ivan i mislim da je 4 godine nakon diplomiranja već krajnje vrijeme da podignem tu diplomu iz referade. Zadnjih 6 godina radim u Photomathu, a kad ne programiram, obično planinarim, penjem se ili kasnim.
Koje su tvoje odgovornosti na radnome mjestu?
Kako radim u Photomathu praktički od samih početaka, imam hands-on iskustva s velikom većinom Photomathovih sustava, pa time i odgovornosti u više područja. Iako na van aplikacija izgleda prilično jednostavna, za postići takvo korisničko iskustvo, potrebna je kompleksna infrastruktura u pozadini.
Prvih 6 mjeseci sam radio kao Android Developer, nakon čega sam sudjelovao u osnivanju Machine Learning Research tima, gdje sam se najviše bavio guranjem state-of-the-art-a u području prepoznavanja matematičkih zadataka. S vremenom sam počeo sve manje hands-on trenirati ML modele, a sve se više baviti mentoriranjem, prototipiranjem novih funkcionalnosti, efikasnim izvođenjem modela na mobilnim uređajima i infrastrukturom potrebnom za učenje ML modela (lokalni GPU klasteri i sl.).
Stečena znanja sam nakon toga primijenio u razvoju naše cloud infrastrukture, istovremeno produktno i projektno vodeći razvoj nekih komponenti, kao i dizajniranjem arhitekture Photomathovih sustava. U zadnje vrijeme najviše se bavim mentoriranjem i tehničkim vođenjem u AI/ML područjima, ali nije mi strano biti i u DevOps, Data Engineering, Backend ili Product rolama.
Što ti se najviše sviđa na trenutnom radnom mjestu i s kojim se izazovima susrećeš?
Mjesečno Photomath riješi nekoliko milijardi zadataka. Efekt svakog poboljšanja ili nove funkcionalnost vidljiv je instantno u cijelom svijetu, milijunima korisnika, što osim što je impresivno za jedan hrvatski startup, zahtjeva veliku skalu i kompleksnu infrastrukturu koja može podnijeti taj teret. Posebno mi se sviđa biti suočen s problemima u razvoju real-time sustava na toj skali, što često zahtjeva kreativne ideje i rješenja koja se ne mogu naći na Stackoverflow-u ili Google-u.
Kako si pronašao svoj prvi posao nakon FER-a?
Još od osnovne škole zanimao sam se za elektroniku pa je upisivanje FER-a nakon MIOC-a bio logičan slijed. Na FER-u sam se ipak odlučio za računarstvo – bez nekog pretjeranog razloga, možda me najviše privukao veći izbor praksi u računarstvu.
Kako sam htio saznati što me najviše zanima, uz faks sam se bavio svojim projektima, u područjima elektronike, izrade web/mobilnih aplikacija, strojnim učenjem i računalnim vidom. Od svega me najviše privukao spoj strojnog učenja i računalnog vida, pogotovo konkretna primjena takvih sustava.
Trudio sam se produbiti svoje znanje što više u tom području, na faksu odabirom mentora, privatno vlastitim projektima, a najviše tražeći studentsku praksu upravo u tom području. Tako sam krajem 3. godine započeo studentsku praksu u tada malom startupu Microblink radeći na projektima koji će se kasnije izdvojiti u zasebni startup Photomath.
Kada i kako si odlučio da se želiš baviti područjem kojim se trenutno baviš?
Iako me zanimao primarno računalni vid i duboko učenje, smatrao sam kako nisam dovoljno vješt u tim područjima. Zato sam se prijavio na studentsku praksu u startup iz tog područja, ali za posao razvoja Android aplikacije.
S Androidom nisam imao puno više iskustva, ali nešto prije toga u svrhu crtice u CV-ju sam objavio aplikaciju ZETcheck za lociranje tramvaja i buseva u gradu koja je kratko bila popularna u Zagrebu.
Intervju za praksu je prošao super, prvenstveno jer su čuli za tu aplikaciju, a 6 mjeseci poslije dobio sam priliku iskazati se u području kojeg sam i ciljao. Kad sam završio faks, nastavio sam dalje raditi na istom mjestu, jedina razlika je bila što nisam imao labose i ispite.
Kada razmišljaš o svom iskustvu na FER-u, što ti je pomoglo u pripremi za karijeru? Koja znanja i vještine su ti i sada korisne?
Danas recimo Google nudi certifikacije unutar 6 mjeseci za koje tvrde da prilikom zapošljavanja tretiraju jednako kao i završetak faksa. Takvom certifikacijom osoba definitivno može kvalitetno obavljati te poslove, ali ono što FER-a pruža je generalno znanje koje neće zastarjeti odlaskom neke tehnologije i pojavom nove – što se događa sve češće.
FER mi je pružio širinu znanja, upoznao s područjima u koje sam vjerojatno ne bih nikad zašao. Nerijetko bi se znalo dogoditi da iskoristim znanje iz nekog područja koje sam za vrijeme faksa smatrao kako mi neće trebati, da primijenim neko znanje iz nekog elektrotehničkog predmeta, iako se ne bavim elektrotehnikom, ili da primijenim neke matematičke metode modeliranja problema s kojima se susrećem.
Također, FER je poticao sistematični, analitički i inženjerski pristup rješavanju problema. To su generalne vještine koje osim što se mogu primijeniti prilikom rješavanja programerskih zadataka, primjenjive su i puno šire na poslu, ali i u životu.
Koji savjet bi dao studentima koji razmišljaju o karijeri u tvom području?
Intervjuirajući nemali broj studenata s FER-a od kojih, naravno, velika većina želi raditi nešto u područjima umjetne inteligencije, teško je samo iz životopisa razlikovati one kojima to samo zvuči zanimljivo jer vide impresivne rezultate od onih koji zaista se žele tome posvetiti. Kako jedini fer (hah) pristup – svima dati šansu, nije upotrebljiv kad se radi o velikom broju prijava, obično prioritet dobiju kandidati koji imaju neke relevantne projekte izvan faksa.
Tu vas definitivno potičem da uz faks, koji vam daje teoretsko znanje, praktično znanje okušate u nekom praktičnom projektu, idealno rješavajući neki konkretni problem koji vas muči, kao npr. mene sporost tramvaja u gradu. Studiranjem FER-a i izradom nekog zanimljivog projekta mislim da nećete imati nimalo problema u pronalasku vašeg idealnog posla. Sretno! 🙂
