Naziv pozicije: Voditelj odjela vođenja projekata
Naziv poslodavca: HELB d.o.o.
Godina diplomiranja: 2009.
Mentor: prof. dr. sc. Mario Vražić
Profil/smjer studija: Elektrostrojarstvo i automatizacija
Ja sam Dominik Dobrotić, živim na Kozinščaku, a radim u HELB-u u Božjakovini kao voditelj odjela vođenja projekata. Prvenstveno se bavimo montažom i puštanjem u rad trafostanica, a ja pretežno vodim projekte vezane uz vjetroparkove, sunčane elektrane i infrastrukturu. Slobodno vrijeme većinom provodim obiteljski sa suprugom i dvije kćeri. Kosim travu, krčim šikare, sadim voćke i masline. Pravim ajvar, pekmeze i kobasice. Mineam kriptovalute koristeći energiju iz solara. Spremam zalihe i utvaram si da sam doomsday prepper. Perem suđe, igram memory i slažem Lego Friends.
Kada se razvio interes za područje kojim se trenutno baviš?
S ocem sam provodio slobodno vrijeme u njegovoj elektroradionici u kojoj je popravljao elektromotore i razne aparate i alate. Nisam bio jako loš u matematici pa sam nakon osnovne škole upisao XV. gimnaziju, a nakon toga FER. Ubrzo sam na FER-u shvatio da određeno predznanje koje sam imao iz gimnazije neće biti dovoljno bez radnih navika koje sam silom stekao tek nakon ponavljanja druge godine. Nakon toga upisao sam elektrostrojarstvo koje me zanimalo i priveo studij manje-više rutinski kraju uz veliku pomoć mentora.
Koji su tvoje odgovornosti na radnome mjestu?
U HELB-u sam počeo raditi još kao student na trećoj godini faksa. Nakon diplome sam počeo raditi kao ispitivač, zatim kao izrađivač dokumentacije, a zadnjih 10 godina vodim projekte. Kao voditelj odjela vođenja projekata u zadnjih sam 5 godina posredno i neposredno odgovoran za pozitivnu realizaciju svih projekata.
Koji su izazovi s kojima se susrećeš na radnom mjestu?
Klasični odgovor zadnjih nekoliko godina je: „Nema ljudi“. Razlozi su razni i manje-više znani. Volio bih kada bi mladi inženjeri dali priliku naizgled zastarjeloj i neatraktivnoj energetici i tako vidjeli da i tu ima atraktivnih područja, od vjetroelektrana, sunčanih elektrana preko visokog napona, sve do industrije.
Koje vještine i znanja koristiš u svom poslu? Što si od toga naučio tijekom studija, a što neovisno o studiju ili naknadno?
S obzirom na to da je vođenje projekata u izvođačkoj firmi prvenstveno organizacijski i logistički posao, ne koristim gotovo nikad teoretska i specifična znanja koja sam nekada stekao na faksu, a potom većinu i zaboravio. Ono što meni vrijedi, a dobio sam na FER-u jesu: radne navike, odgovornost i pristup problemima.
Što je najkorisnije što si naučio tijekom svoje karijere?
Čovjek stalno treba raditi, truditi se i ne biti lijen i dokon bez obzira na posao kojim se bavi.
Jesi li odlazio raditi na terenu i ako jesi, kako si se nosio s terenskom komponentom posla?
Da, bilo je to skoro prije 10 godina. Radio sam radioničku pripremu, elektro sheme i 3D vizualizaciju za kontejnersko postrojenje elektro dizalice. Bio sam nakon toga još nekoliko mjeseci u iračkom Kurdistanu, gdje je moj zadatak bio specijalističko ispitivanje strujnih i naponskih mjernih transformatora u nekoliko 132 kV trafostanica u krugu Erbila. Osim toga nisam bio dulje na terenu, osim u Hrvatskoj po nekoliko dana što se i ne ubraja u terenski rad. Sada sam najčešće u sjedištu osim kada putujem na koordinacijske sastanke.
Kakav je osjećaj razvijati karijeru, napredovati i rasti u jednom poduzeću kroz godine?
Dobar je, nije taj rast uvijek linearan ili onakav kakva su trenutna očekivanja, ali to tako i mora biti. Nakon 15 godina još uvijek sam u istoj firmi, radi se, napredovalo se, bit će još svega. Dug je život.
Jesi li posebno zadovoljan kad vidiš da je projekt na kojem si radio od začetaka do kraja uspješno plasiran na tržište?
Da, to su veliki infrastrukturni projekti čija izgradnja traje godinu i više. Na tim projektima se stvarno može puno toga naučiti, upoznati nove ljude i učvrstiti postojeća poznanstva. Meni takav najdraži projekt je Vjetroelektrana Korlat gdje smo bili izvođači elektromontažnih radova na trafostanici i internoj kabelskoj mreži.
