Naziv pozicije: Voditelj Odjela za razvoj softwarea
Naziv poslodavca: INETEC – Institut za nuklearnu tehnologiju d.o.o
Godina diplomiranja: 2014.
Mentor: izv. prof. dr. sc. Igor Čavrak
Smjer studija: Programsko inženjerstvo i informacijski sustavi
Zovem se Davor Brunović i zaposlenik sam INETEC-a zadnjih 7 godina. Završio sam srednju strukovnu školu u Samoboru, smjer tehničar za računarstvo, te upisao FER. Inicijalno sam se namjeravao razvijati više u smjeru razvoja elektronike pa sam za završni rad u srednjoj školi odlučio izraditi gitarsko pojačalo. Iako je stvar proradila na kraju, čvrsto me uvjerila da je ipak software smjer za mene. U slobodno vrijeme bavim se biciklizmom, gitarom, freerunningom, društvenim, online i VR igrama.
Koje su tvoje odgovornosti na trenutnom radnom mjestu, čime se baviš?
Odgovoran sam za provođenje strategije, plana i budžeta u području software developmenta. Jednostavnije rečeno, primarni ciljevi su mi da se projekti odrade unutar rokova i budžeta, unaprijeđenje kvalitete i efikasnosti proizvoda i procesa te najbitnije – da su ljudi koji rade u odjelu zadovoljni. Kodiranje je i dalje dio dana, samo omjer ovisi o primarnim obavezama. To obuhvaća razna područja kao web aplikacije za pripremu i provedbu ispitivanja nuklearnih elektrana, obrada ultrazvučnih i EddyCurrent signala, izrada upravljačkih programa za robote što opet rangira od jednostavnih kretnji manipulatora do algoritama za optimalno pozicioniranje, izbjegavanje kolizije, pozicioniranje pomoću slike kamere itd. Za zainteresirane, dobar primjer je naš Forerunner robot za ispitivanje generatora pare.
Kako izgleda tvoj tipičan radni dan?
Svaki dan počinje kavom i razgovorom s kolegama o tekućim taskovima. Slijedi provjera i priprema za sastanake, te organizacija vremena između njih. To obično znači odrađivanje administrativnih poslova kao npr. izvještaji o stanju i planovima projekata, podrška odjelu za prodaju, reogranizacija resursa ovisno o prioritetnim projektima itd. Preostalo vrijeme kodiram na prioritetnim projektima i pomažem kolegama na njihovim projektima.
Koji su izazovi s kojima se susrećeš na radnom mjestu?
Najveći izazovi su vezani uz organizaciju vremena i ljudi uz zadržavanje visokog morala i zadovoljstva. Tehnički izazovi se uvijek riješe neovisno o kompleksnosti, kao inženjeri svi volimo dobar izazov i na kraju vidjeti rješenje na djelu. Jedan od takvih za mene je nalaziti dobar balans workloada za kolege u odjelu.
Kako je izgledao tvoj karijerni put?
Na zadnjoj godini diplomskog studija 2014. me je kontaktirao kolega koji je diplomirao godinu prije mene s prijedlogom zajedničkog razvoja projekta za INETEC. Tako sam uz izradu diplomskog rada krenuo preko studentskog servisa raditi na tom projektu. Firma je bila zadovoljna rezultatima i dan nakon diplomiranja sam bio zaposlen. Nakon 6 mjeseci sam trajno zaposlen i stekao sam sadašnju poziciju 2020. godine.
Kada se razvio interes za područje kojim se trenutno baviš?
Imao sam sreće da mi je otac oduvijek bio zainteresiran za računala pa sam od malih nogu imao prilike igrati se s NES, Amigom 500, 1200 i tada PC. Isto tako je oduvijek razvijao svoja rješenja za razne svakodnevne probleme. To mi je usadilo neki interes za software i generalno problem solving, što me usmjerilo u tehničku struku. U srednjoj školi još nisam bio siguran želim li se baviti programiranjem ili elektronikom, ali srećom me jedan malo ozbiljniji projekt s elektronikom pravilno usmjerio dalje. Za voditeljsku poziciju je odgovorna majka koja me svojim primjerom naučila odnosu i obziru prema ljudima što mi je danas od jednake važnosti kao i tehnička znanja.
Kada razmišljaš o svom iskustvu na FER-u, što ti je pomoglo u pripremi za karijeru?
FER me je naučio razmišljati svojom glavom i rješavati probleme na taj način umjesto traženja rješenja po postojećim šablonama. Naravno stekao sam neku solidnu osnovu u području programiranja, ali osobno su mi najviše pomogle stečene radne navike. Nisam bio student koji je sve shvatio isprve što je zahtjevalo veliki angažman, od all nightera do propuštanja brucošijada i sličnih događaja da bi se dovoljno pripremio za prolaz. Taj angažman je rezultirao današnjem pristupu poslu za koji smatram da je jedan od ključnih faktora uspjeha.
Koji savjet bi dao studentima koji razmišljaju o karijeri u tvojem području?
Pristup, radne navike, upornost i način razmišljanja su jednako bitni kao i tehnička znanja s kojima sam izašao s fakuleta. Tehnika i jezici se mijenjaju, ali ako shvaćate kako stvari funkcioniraju u npr. objektno orijentiranom programiranju, naučiti sintaksu C#, Jave ili Python neće biti problem. Po meni je to najbitnija stvar koju možete na FER-u naučiti, a to je razmišljati. To se dokazalo i u mojoj karijeri jer se konstantno razvijaju nova rješenja za koje ne postoji šablona i kreativno razmišljanje je temelj napretka proizvoda. A prijeći iz inicijalne glavobolje čitanja zahtjeva za koje nemate pojma kako ćete riješiti do gledanja sustava u akciji u nuklearnoj elektrani je jednostavno – neprocjenjivo.
