Naziv pozicije: Robotics Software Engineer
Naziv poslodavca: Gideon Brothers
Godina diplomiranja: 2016.
Mentor: prof. dr. sc. Nikola Mišković
Profil studija: Informacijska i komunikacijska tehnologija
Bok svima, moje ime je Anja i trenutno radim u firmi Gideon Brothers, u Zagrebu, kao Robotics Software Engineer. FER sam završila prije četiri godine i često mi znaju faliti ti dani! Nakon FER-a radila sam u Rimac Automobilima kao Software Engineer na infotainment sustavima i autonomnom automobilu, na Institutu u Ljubljani kao Research Scientist na projektu SPEXOR, koji se bavi izgradnjom egzoskeletona i na kraju ipak se odlučila vratiti u Zagreb ( jer je tu najljepše 😉 ) i zaposlila se u trenutnoj firmi. U slobodno vrijeme volim se baviti trekingom, snowboardingom, planinarenjem, penjanjem… Uglavnom svim sportovima koji uključuju prirodu i svježi zrak!
Čime se baviš?
Trenutno se bavim razvijanjem simulatora. Da malo bolje objasnim, Gideon Brothers se bavi razvojem robota za automatizaciju skladišta. Moja uloga je održavati i razvijati simulator i sustav za testiranje unutar kojega bi ostali članovi tima mogli testirati svoj kod prije nego kod završi na robotu i produkciji.
Kako izgleda tvoj tipični radni dan?
U svakoj firmi do sada moj radni dan bi uvijek započeo kavom 🙂 i sastavljanjem liste sa zadatcima koje taj dan želim završiti. Nakon toga krećem raditi, često se udubim u kodiranje pa mi vrijeme na poslu zna jako brzo proći, ni ne okrenem se i već je prošlo više od pola radnog vremena. Nakon ručka nastavim raditi na zadatcima koje sam si odredila za taj dan, nekada znam ostati duže, a nekada malo kraće na poslu sve ovisi o tome koliko sam zadovoljna s time što sam napravila.
Koje vještine i znanja koristiš u svom poslu? Što si od toga naučila tijekom studija, a što neovisno o studiju ili naknadno?
Od završetka studija u svom poslu najviše koristim C++. Na svakoj poziciji na kojoj sam bila C++ mi je bio glavni, nakon toga ovisi o tome što mi je trebalo sam se prilagodila, većinom su to bili neki skriptni jezici tipa Python, Bash, dok sam radila na Infotainment sustavima koristili smo, primjerice, Qt.
Tijekom studija nisam naučila C++, koristila sam većinom Python ili tu i tamo Javu na faksu za labose. Mislim da na FER-u nije ni cilj učenje nekoga određenoga jezika, već način razmišljanja i funkcioniranje jezika. Radi toga, nakon faksa kada sam se zaposlila, nije mi bio problem relativno brzo krenuti kodirati u C++-u i razvijati se u tom smjeru, naravno, uz potporu odličnog šefa koji je svaki put kada sam zapela našao vremena da mi pomogne i objasni sve što me zanimalo.
Kako je izgledao tvoj karijerni put nakon završetka studija? Na koji način si mijenjala radna mjesta i pronalazila nove poslove?
Moj prvi posao, ako praksu od mjesec dana možemo nazvati poslom, bio mi je u Farmeronu. Taman sam završila treću godinu faksa i sjećam se da sam još uvijek bila uvjerena da se želim u budućnosti baviti front-endom. Nakon prakse me to još uvijek neko vrijeme držalo, ali onda sam otkrila robotiku i odlučila se okušati u tome. Otišla sam na Erasmus+ stručnu praksu u Estoniju, u labos za Biorobotiku na Sveučilištu u Talinu. Tamo sam na početku, zbog svojih znanja iz front-enda, razvijala web sučelje prema robotu i preko toga polako učila ROS. Još tijekom mog boravka u Estoniji poslala sam poruku prof. Miškoviću za mentorstvo diplomskoga rada, tako da se mogu nastaviti baviti podvodnom robotikom. Paralelno sam poslala upit Rimac Automobilima za poziciju junior software inženjera. Nakon što sam dobila posao u Rimac Automobilima krenula sam se jako zanimati za električne automobile i njihov razvoj. Tko ne bi kada je cijeli dan okružen superautomobilima i entuzijastičnim ljudima koji ih rade! Prvo sam radila na infotainment sustavima i CAN komunikaciji (protokol za komunikaciju komponenata unutar automobila), poslije sam se prebacila u tim za razvoj autonomnoga automobila. Poslije tri godine tamo, dobila sam priliku za rad na projektu na Institutu u Ljubljani u odjelu za biorobotiku. Tako sam pola godine radila na egzoskeletonima koji pomažu ljudima s bolovima u leđima. Nakon završetka projekta razmišljala sam što bih radila kada bih se vratila i naišla sam na mladu tvrtku Gideon Brothers, bilo mi je zanimljivo čime se bave i odlučila sam se javiti na poziciju Robotics Software Engineer.
Koja iskustva su ti pomogla da shvatiš da si na pravom putu i da radiš ono što želiš?
Moram priznati, često kroz ove četiri godine, nakon završetka studija nisam znala točno što želim raditi. Sve me zanimalo, od robotike, front-enda, elektronike, električnih automobila, autonomnih automobila… Uvijek kada sam jednu želju/cilj ostvarila našla sam si novi. Mislim da je to ono što me guralo naprijed u nove izazove. Nije mi žao što sam često mijenjala područja zanimanja, jer zbog toga sada imam široko znanje u mnogo područja, no ima još puno novih izazova za mene u budućnosti. Ni sama još ne znam jesam li na pravom putu, ali znam da trenutno radim nešto što me veseli i zanima i to mi je najbitnije. 🙂
Koji savjet bi dala studentima koji su u potrazi za poslom?
Rekla bih da vas ne bi trebalo biti strah prijaviti se za neku poziciju za koju nemate sva tražena znanja. Nerijetko firme traže osobe koje imaju želju za učenjem novih stvari i gledaju imate li potencijala te koliko se uklapate u tim. Sjećam se svog prvog razgovora za posao u Rimac Automobilima; prijavila sam se za posao C++ developera, a nikada nisam programirala u C++-u! Na razgovoru za posao pitali su me o znanju C++ i rekla sam iskreno da ga ne znam, uz napomenu da imam jako veliku želju za učenjem i da vjerujem da ću se brzo prilagoditi. Pitali su me nekoliko tehničkih pitanja da vide kako razmišljam i dobila sam posao!
Za prvi posao nitko ne očekuje od vas da znate sve, već da ste dovoljno motivirani da naučite. Tako da bih rekla samo hrabro i bez straha se prijavite na bilo koji oglas koji vas zanima, nemate što izgubiti! 🙂
